P-DTR (Proprioceptive Deep Tendon Reflex)
Kako bi percipirao vanjska i unutarnja stanja svoje okoline, središnji živčani sustav (SŽS) koristi različite vrste senzornih receptora koji svojstva okoline pretvaraju u električne signale ili impulse.
Svaku vrstu podražaja detektiraju i primaju specifični živčani završeci, a signal se prenosi u CNS određenim putovima. Svaki osjetilni receptor prilagođen je otkrivanju mehaničkih, kemijskih, nociceptivnih (bolnih) ili toplinskih podražaja. Stimulacija senzornog receptora šalje živčani impuls (senzorna transdukcija, tj. transformacija signala) i ta se ulazna senzorna informacija zatim prenosi vlaknima kranijalnih ili spinalnih živaca do njihovih jezgri u središnjem živčanom sustavu. Osjetne informacije dalje se obrađuju putem putova do kore velikog mozga ili malog mozga. Također se može prenijeti na druge dijelove središnjeg živčanog sustava gdje bi izazvao refleksni odgovor ili se integrirao u aktivnost generiranja obrazaca.
Aktivnost živčanog sustava može se promatrati kao dvije polovice istog novčića. S jedne strane, kao neprestane dolazne informacije, koje receptori transformiraju u specifične signale koji karakteriziraju vanjsku i unutarnju okolinu, a s druge, kao stalni signali iz mozga koji zajedno upravljaju efektorima: mišićima, žlijezdama i svim sustavima odgovornim za upravljanje unutarnjom okolinom, kao i proces prilagodbe i adaptacije organizma na stalno promjenjive uvjete vanjske okoline.
Živčani sustav analizira nezavisne dijelove osjetilnih informacija u osnovne sastavne znakove kako bi kasnije sintetizirao složene identifikatore znakova i situacija i, u konačnici, generirao reakciju ponašanja (pozicioniranje tijela, centriranje, dinamički pokreti, rad organa itd.).
Ako su dolazne informacije točne i dopiru do ciljanog područja središnjeg živčanog sustava, tijelo se odlikuje optimalnom statikom, ispravnom dinamikom i adekvatnim ponašajnim odgovorima. Osoba s takvim SŽS-om smatra se zdravom na fiziološkoj, emocionalnoj i mentalnoj razini. Svaki funkcionalni sustav njegova tijela radi savršeno. Mozak prima optimalne informacije iz okoline i tijela – tj. od eksteroreceptora i proprioceptora – i stvara odgovarajući izlaz.
Što se događa kada receptor iskrivi dolaznu informaciju?
Budući da je tijelo sustav funkcionalnih korelacija, odgovor živčanog sustava u ovom će slučaju biti netočan (iskrivljen), što će dovesti do disfunkcije.
Bolest (disfunkcija) je netočna interpretacija temeljena na nenormalnim informacijama, stvarajući oslabljenu sposobnost prilagodbe SŽS-a na vanjske i unutarnje čimbenike (fiziološke, ekološke, emocionalne itd.). P-DTR jasno pokazuje i objašnjava izvor aberacije u obrađenim informacijama i pruža strukturiranu metodu za rješavanje problema. Metoda P-DTR je jedinstvena. Nigdje u svijetu ne postoje analozi koji daju detaljan nacrt za reprogramiranje živčanog sustava. Ovaj sustav je isključivo proizvod neovisnih otkrića i istraživanja dr. Palomara. Primarni cilj P-DTR metode je resetiranje središnjeg autonomnog živčanog sustava i normalne refleksne aktivnosti, odnosno uspostavljanje normalnog aferentnog signala u svrhu postizanja točne neurološke kontrole i adekvatnih odgovora na egzogene i endogene čimbenike. P-DTR je neurološki refleksogeni sustav liječenja koji učinkovito liječi neuromuskularne disfunkcije, obnavlja živčani sustav i njegov eferentni motorički odgovor, poništava refleksnu aktivnost i sekvence aktivacije mišića, vraća opseg pokreta i kao sekundarni rezultat – ali neophodan za pacijente – eliminira bol i nelagoda.
Glavni cilj metode je uklanjanje aberantnog aferentnog signala s receptora i ponovno uspostavljanje adekvatnog eferentnog odgovora na podražaje živčanog sustava.
P-DTR se bavi širokim spektrom funkcionalnih mišićno-koštanih, vegetativnih, endokrinih, visceralnih i emocionalnih disfunkcija.Svaki podražaj s određenom frekvencijom signala rezultirat će ekscitacijom ili inhibicijom SŽS-a u obliku motoričke ili endokrine reakcije.
Motorička reakcija tijela je kontrakcija ili inhibicija određenih mišića. Svi pokreti imaju točan slijed mišićne facilitacije i inhibicije. Ključno je za održavanje ravnoteže i koordinirano kretanje.
SŽS na temelju proprioceptivnih informacija kontinuirano prilagođava tijelo okolini koja se neprestano mijenja.
P-DTR je inovativna, neinvazivna tehnologija bez opreme, usmjerena na liječenje disfunkcije aferentnih informacija koje SŽS prima od tijela ili okoline.
P-DTR metoda sposobna je liječiti uobičajena klinička stanja s kojima se liječnici svakodnevno susreću.
P-DTR metoda pruža nam ne samo novi pristup kliničkoj dijagnostičkoj opciji i liječenju, već i novo razumijevanje kompenzacije uparivanja s ciljem poboljšanja kontrole informacija koje primaju receptori i aferentni putovi. Tijelo je sustav funkcionalnih međuodnosa.P-DTR je neurološki, refleksogeni sustav, koji učinkovito tretira širok spektar funkcionalnih problema i rješava mišićno-koštane, gastrointestinalne, hormonalne, kemijske i emocionalne disfunkcije. Disfunkcija je fiziološki i refleksni poremećaj unutarnjih organa, koji u većini slučajeva ima kompenzacijski karakter. Glavni cilj P-DTR tretmana je vratiti optimalnu refleksnu aktivnost živčanog sustava na podražaj. To uključuje njegov motorički i žljezdani odgovor, koji bi rezultirao odsustvom simptoma boli ili nelagode koje percipira klijent, optimalan opseg pokreta i točnu odgovarajuću prilagodbu uvjetima vanjske okoline. Drugim riječima, Neurološko zdravlje obnavlja se na ovaj način.
Neurološki zdrav i dobro organiziran SŽS neprestano prima i analizira dolazne informacije kako bi proizveo odgovarajući motorički i/ili odgovor žlijezda. Tako možemo reći da kada su signali praga s receptora unutar tzv. “zelene zone” (optimalne zone normalne funkcije), to znači da je informacija pod kontrolom, njome upravlja SŽS i SŽS ima dovoljno sredstava za samokompenzaciju, samoregulaciju i optimalan dnevni učinak. Ti se receptori nazivaju “funkcionalni” i aktiviraju se na određenom optimalnom rasponu praga akcijskog potencijala.
“Disfunkcionalni” receptor ima izmijenjeni prag akcijskog potencijala (previsok ili prenizak), što znači da je izuzetno energetski neučinkovit i sam je izvor sustavnog stresa za SŽS jer se ta promjena normalne funkcije mora nadoknaditi.
U slučaju jakih signala s takvih receptora, SŽS će uvijek odlučiti kompenzirati te signale, bez obzira na posljedične učinke na tijelo, što može dovesti do niza disfunkcija kao što su bolesti, nestabilnost, ograničen opseg pokreta, nedostatak energija, emocionalni problemi.
U većini slučajeva rezultat ovog tretmana se vidi i osjeti odmah – simptomi boli nestaju ili se značajno smanjuju, opseg pokreta se poboljšava, povezani mišići se testiraju kao normotonični, a obrazac inhibicije nestaje. Promatrajući velik broj pacijenata liječenih metodom, došli smo do zaključka da se u nekim slučajevima P-DTR može primijeniti kao samostalan tretman koji omogućuje pacijentima da uspostave pravilnu biomehaniku svog tijela i riješe mnoge probleme bez lijekova. U drugim slučajevima, P-DTR se može koristiti kao dopunsko liječenje uz lijekove i postupke liječenja terapijske i kirurške prirode.
Očito je da liječenje P-DTR-om omogućuje vraćanje ispravne propriocepcije, postizanje normalnog tonusa određenih skupina mišića, poboljšanje držanja, uklanjanje antalgičnog držanja, usklađivanje hoda i dalje povećanje učinkovitosti terapijskih tretmana kao što su fizikalni tretman i drugo.
Prikaz slučaja
Za primjer uzet ćemo bolove u donjem dijelu leđa ili može biti nešto naizgled sasvim ne povezano, bolovi u ramenu. Osoba je imala operaciju slijepog crijeva prije više desetaka godina, prije mjesec dana počelo ju je boljeti rame odnosno leđa. Napravila je opsežnu obradu (dijagnostiku) te nalazi ne ukazuju na ikakvu biomehaničku, anatomsku karakteristiku boli u leđima ili ramenu. Kroz dijagnostiku P-DTR metodom utvrđeno je da su neurološke stanice (receptori) oko ožiljka slijepog crijeva i dalje hipersenzitivni, te mozak ima potrebu kompenzirati (štiti) tu regiju tijela bez obzira koliko star kirurški tretman bio. Tretiranjem ožiljka odnosno živčanih stanica (receptora) oko te regije P-DTR metodom, vraća se adekvatan tonus mišića trbuha, leđa pa čak sve seže i do ramena. Povećava se opseg pokreta i smanjuje se bolnost. Čitajući tekst teško je povjerovati u takve činjenice stoga se naručite i isprobajte novu metodu. Posebice ako ste probali razne metode, a i dalje vam se simptomi vraćaju ili nisu nikada ni prestali.
