Kako izliječiti kalcifikat?

BodyBalance > Kako izliječiti kalcifikat?

Znate li da u našim tetivama, ligamentima, zglobnim čahurama, ali i ostalim mekim čestima nastaju tvrde tvorbe koje zovemo kalcifikati? Možemo ih pronaći u svim zglobovima, a najčešće u ramenu, koljenu, kuku i gležnju. Postoje i tvorbe slične kalcifikatima koje zovemo spondilofiti (koštani trnovi, špicaste tvorbe najčešće locirane u kralježnici), osteofiti (jake koštane tvorbe blizu zglobova, kralježaka) te sklerozacija krvnih žila (npr. „ovapnjenje u arterijama – arteroskleroza).

Čovjek često nije svjestan da se u njegovom tijelu (najčešće u ramenu) godinama stvara jedna takva tvorba poput kalcifikata sve do trenutka kada ne osjeti oštru bol. Često nam ljudi kažu da im se bol pojavila odjednom i to dok su prali prozore, bojali zidove, brisali prašinu s polica ili radili neke druge svakodnevne radnje koje uključuju podizanje ruke. Većina ljudi ostane zaprepaštena kada im nakon ultrazvučne dijagnostike kažemo da imaju 3cm veliki kalcifikat u ramenu te im nije jasno kako je moguće da preko noći nastane tako velika tvorba. No, taj kalcifikat je nešto što se nakupljalo danima, mjesecima pa i godinama. Kretnje koje su razvile bol bile su “kap koja je prelila čašu” te često zbog njih ne možete ni spavati.

Slika 1. Grafički prikaz kalcifikata u ramenu

Kada bi slikovito išli opisivati kalcifikat, mogli bi reći da on sliči osušenoj pasti za zube koja tetivi onemogućuje da glatko i lagano klizi kroz svoje kanale u tijelu te umjesto toga postaje kruta, neelastična, upaljena i bolna. Vrlo slično kao kada imamo kamenčić u cipeli koji nas ne smeta toliko na 10 koraka, no kada bismo svaki dan morali prevaliti određeni broj kilometara, postao bi popriličan problem.

 

Fiziologija nastajanja kalcifikata

Zašto neki kalcifikati bole i ne daju nam živjeti, a neki su tu godinama i ne znamo za njih?

Kalcifikati nastaju nakon mikrotrauma mekih česti, npr. parcijalnih (djelomičnih) ruptura, odnosno pucanja tetiva te nakon čestih i opetovanih radnji (npr. radnji ramenom).

Često nam dođu klijenti koji rade uredski posao te ne izvode puno pokreta ramenom, a imaju velike kalcifikate. Takve kalcifikate možemo objasniti stalnim naslanjanjem laktova na radni stol (indirektno ramena).

Ostali poslovi koji izazivaju kalcificiranja u ramenu su svi oni koji zahtijevaju da su ruke stalno “u zraku“.  Tako često kalcifikate nalazimo kod frizera, automehaničara, stomatologa, kirurga, plesača (pogotovo višegodišnji instruktori/ce), ljudi koji se intenzivno bave sportom (tenis, stolni tenis, rukomet…) te ostali poslovi gdje ljudi fizički puno rade rukama.

Rame je zglob koji “visi” u prostoru i vlak na tetive rotatorne manžete je konstantan, a već to je dovoljno za nastanak traume ukoliko dođe do disbalansa u snazi muskulature. Kada dođe do povećane traume kao što je pucanje tetive tada tijelo ulaže kalcij u povrijeđene tetive i time ih ojačava. Naše tijelo, nažalost,  u tom trenutku ne zna koliko će nekome taj kalcifikat smetati u normalnim kretnjama već ima primarnu zadaću „ojačati“ povrijeđene tetive.

Loša postura te manja gibljivost šake, lakta i prsnog dijela kralježnice utječu na ramena koja „nadoknađuju“ i kompenziraju te disfunkcije stoga većina svih kalcifikata nastanu upravo u ramenu. Konkretno najčešće ih nalazimo na tetivama mišića rotatorne manšete i to: tetiva supraspinatusa (80% slučajeva), tetiva infraspinatusa (15% slučajeva), tetiva subscapularisa (5% slučajeva).

 

Slika 2. Kalcifikat u ramenu snimljen rendgenom

Faze kalcificiranja:

  1. Formativna faza – taloženje kalcifikacije u tetivi, uzrokuje blagu do umjerenu bol
  2. Faza mirovanja – nakon što se kalcifikat oformio, može i ne mora biti bolan
  3. Resorptivna faza – dolazi do upale tkiva i resorpcije kalcifikata te postoji mogućnost gubitka pokreta u ramenu. Ovo je ujedno i najčešća faza u kojoj nam se pacijenti obraćaju za pomoć.
  4. Post-kalcifikacijska faza – nakon resorpcije nastavlja se proces cijeljenja tetive koja dobiva novo preoblikovano tkivo

 

Koje simptome izaziva kalcifikat? 

Simptomi koji mogu ukazivati na postojanje kalcifikata su: zatezanje, nelagoda, tenzija u pokretu, ograničen opseg pokreta, oštra bol, probadajuća bol, upala dijela ili cijelog zgloba (npr. ramena, koljena…), nesnosna bol noću od koje ne možete spavati, potpuni gubitak pokreta, smrzavanje ramena, gubitak snage u zglobu, bol i na najminimalniji pokret, preskakanje u ramenu, bol koja se širi od ramena do lakta, bol u ramenu prilikom mirovanja i drugo.

Bol noću je znak upaljenih tetiva koje su kroz dan bile zagrijane i manje bolne, a kada se smirimo i pokušamo zaspati počinje nesnosno pulsiranje i buđenje uz jake bolove.

 

Slika 3. Kalcifikat u ramenu snimljen kamerom

Vrste kalcifikata:

Prema lokaciji i strukturi:

  1. Kalcifikati na hvatištu
  2. Kalcifikati u tetivi
  3. Kalcifikati u ligamentu, čahuri i ostalim strukturama.

Prema obliku:

  1. Lameralni kalcifikati (duguljasti, tanki)
  2. Ovalni kalcifikati
  3. Obli kalcifikati
  4. Oštri kalcifikati (šiljasti, kvrgavi)
  5. Mrvičasti kalcifikati (vise njih na odredjenoj regiji)
  6. Masivni kalcifikati (raznih oblika poput jajeta, kuglice, ragbi lopte…)

Prema nastanku:

  1. Traumatski kalcifikati
  2. Biomehanički kalcifikati (nastaju zbog sila kroz godine)
  3. Nastaju kroz godine (prirodnim procesom starenja)

Kalcifikati u tetivama mogu nastati na dva načina, dijelimo ih na:

  1. Degenerative kalcifikate– uzrokovan starenjem tkiva, pojedine tetive ili ligamenti pucaju, a tijelo na to mjesto ulaže kalcij. Ove nakupine kalcija vidimo na RTG snimci.
  2. Reaktivne kalcifikate – nepoznate etiologije, nastaju unutar rotatornih manžeta

Dijagnostika kalcifikata

Na koji način dijagnosticiramo i ustanovimo postojanje kalcifikata u ramenu ili drugoj strukturi?

  • Uzimanjem podrobne anamneze
  • Kliničkim pregledom lokacije
  • Ultrazvučnom dijagnostikom (kalcifikati, upala tetiva, izljevi u ovojnicama)
  • RTG snimka (snimke na specifičnim mjestima za kalcifikacije)
  • MRI snimka

* Najčešće ih mjerimo u mm ili cm da bi znali otapaju li se ili “razbijaju” te kako bi prilagodili terapiju.

Znanstveno potkrijepljene činjenice

  • Velikom broju ljudi kalcifikat ne uzrokuje značajne tegobe te slučajno saznaju da ga imaju kada naprave snimke zbog nekog drugog problema. Veći kalcifikati mogu uzrokovati bol i potaknuti ljude na odlazak liječniku, većinom kad je kalcifikat u resorptivnoj fazi (upaljeno tkivo).
  • Rendgenskom snimkom se procjenjuje veličina, lokalizacija, gustoća i ograničenost kalcifikata.
  • Kalcifikati se mogu liječiti operativno i konzervativno.
  • Konzervativno liječenje uključuje medikamentoznu i fizikalnu terapiju, kojima se može izliječiti većina bolesnika sa kalcifikatima u ramenu.
  • Nastaje u 2.5% – 7.5% odraslih osoba i to najčešće kod osoba starijih od 20 godina koji imaju sjedilački, odnosno uredski tip posla
  • Uzrok boli kod 39% – 62% osoba koje osjećaju bol u ramenu
  • Češće je prisutan kod žena (>70% slučajeva) i to nakon 50te godine života
  • Kalcifikat možemo naći kod dijeteta od 3 godine, ali i kod osobe stare 73 godine
  • Desno rame je češće zahvaćeno (nema znanstvenih dokaza zašto)
  • Konzistencija kalcifikata je više u korelaciji s jačinom boli u odnosu na samu veličinu kalcifikata
  • Često postoji kalcifikat i u bezbolnom ramenu
  • Neoperativan pristup je i dalje primarni izbor liječenja i uspješan je u do 90% pacijenata
  • Neke terapije mogu pogoršati simptome npr. ukoliko TENS pogađa motoričku razinu mišića pogoršava simptome i upalu.

Kako liječimo kalcifikate u Poliklinici Medical Body Balance ?

Jednako kao što se kalcifikat postepeno nakuplja, tako se postepeno i razgrađuje te za to treba neko vrijeme. Vrijeme u kojem ćemo uspješno razgraditi kalcifikat ovisi o više faktora (tvrdoća, vrijeme prisutnosti, lokacija – pristupačnost), no pristup liječenju sljedećim metodama pokazao se kao najučinkovitiji:

  • Terapija udarnim valom (shock wave) – potiče kapilarizaciju u regiji oko kalcifikata te poboljšava resorpciju („otapanje“) kalcifikata.
  • Terapiju radijskom frekvencijom TECAR tehnologijom (INDIBA) – „omekšava“ zone oko kalcifikata čime poboljšava metaboličke, vaskularne i resorptivne procese
  • Terapija HILT laserom, Miofascijalne tehnike i Game Ready – kod upaljenih zona kalcifikata
  • Terapijski ultrazvuk – donedavno je bio glavna terapija u liječenju, primjenjuje se svaki dan iz razloga jer se „ponaša kao fini brusni papir“ dok se Udarni Val „ponaša kao grublji brusni papir“ i ima jači efekt od UZV stoga ga primjenjujemo jednom tjedno
  • Terapijske vježbe – nakon razbijenog ili otopljenog kalcifikata radimo ciljane vježbe za balans mišića prednje i stražnje strane ramena i stabilizaciju zglobova te edukaciju o pokretima i rasterećenju mišića pri obavljanju poslova kao dugoročno rješenje
  • Edukacija konzumiranja minerala, vitamina i obloga koji mogu pomoći u rastapanju kalcifikata. Često nam pacijenti već prvu noć nakon stavljanja obloga zahvaljuju na mirno prospavanoj noći bez bolova.

Rezultati su najčešće vidljivi odmah nakon nekoliko terapija, ali pravo stanje možemo očekivati tek tjednima ili čak mjesecima nakon zadnje terapije dok se proces razgradnje kalcifikata završi. Važno je napomenuti da nepravilne kretnje ili prerano vježbanje može pogoršati simptome. Vrijeme početka vježbi treba „pogoditi“, a to dolazi s iskustvom u kliničkom radu. Mišići stražnje strane ramena su često slabiji od prednje skupine mišića te često treba uspostaviti balans mišića kako bi smanjili konstantan nepravilan nateg na tetive i njihova hvatišta. Rješenje je u biomehaničkom uzroku, kalcifikat je samo posljedica.

Zabluda: Terapija „razbijanja“ kalcifikata udarnim valom je bolna

Princip na kojem radi udarni val visokog intenziteta  je proizvodnja mehaničke energije zrakom i visokog pritiska. Takva energija pomaže revaskularizaciji tkiva te dovodi do regeneracije istih.

„Shockwave terapija predstavlja inovativan pristup za liječenje bolnih kroničnih mišićno-koštanih bolesti, posebice u slučaju neuspjeha prethodnog konzervativnog liječenja. Ovaj tretman se smatra sigurnim, minimalno invazivnim, svestranim i s niskim troškovima.“ [Ioppolo F. i sur., 2014]

Tek kod nekih pacijenata javi se određena nelagoda za vrijeme same terapije iako većina pacijenata dođe sa strahom da će ih takva terapija boljeti. Terapija udarnim valom nije nužno bolna, a možemo reći da je kod udarnog vala udarno samo ime. Postoji određeni strah od „trganja“ tetiva koji je neopravdan te proizlazi iz neznanja samog pacijenta.

Mehanički govoreći, unutar udarnog vala je malo tupo metalno zrno (“npr. kao metak”) koje pomoću kompresora u uređaju ispucava to zrno određenom frekvencijom na oprugu koja ga konstantno vraća u prvobitni položaj. Udarac zrna u glavu udarnog vala izaziva mehanički efekt poput udara groma. Kao nakon munje kada čujemo odzvanjanje zvuk kroz cijeli zavičaj,  jednako tako udarac izaziva taj zvučni  efekt te radio valovima potiče tkiva u zoni i oko zone kalcifikata na stvaranje novih kapilara i posljedičnu resorpciju nastalog kalcifikata.

Pomoću regulacije pritiska udarca (1.0 do 5.0 bara) dobivamo slabiji ili jači potisak na glavu koja aplicira radio valove i stimulaciju tkiva. Jedan od parametara kojim možemo utjecati na tretman mekog ili tvrdog tkiva, mekog ili tvrdog kalcifikata i tetiva su frekvencije. Najnižim frekvencijama idemo dublje u tkivo i razbijamo tvrde strukture i kalcifikate (kalcifikate u ramenu, ahilov trn, petni trn, kalcifikat u koljenu…), a višim frekvencijama idemo u površinske i mekše strukture (npr. kod upale epikondile, teniskog lakta, golferskog lakta, miogeloze, upale ahilove tetive, karpalnog tunela, starih ozljeda ligamenta, itd..).

Dakle, dobrom regulacijom snage i frekvencije Udarnog vala možemo kontrolirati terapiju i prilagoditi ju samom pacijentu, odnosno njegovoj razini osjeta boli. Naše kliničko iskustvo govori u prilog tomu da se kalcifikat “razbija/brusi” 1-1,5 mm i više po tretmanu koji radimo svakih 5-7 dana zbog faza cijeljenja.

 

Slika lijevo pokazuje kalcifikat u ramenu u početnom stanju prije terapije, a slika desno nastala je 6 tjedan nakon započetog ciklusa terapije udarnim valom i ostalim tehnikama koje provodimo u Poliklinici. Kalcifikat nije u potpunosti nestao, ali simptomi jesu te se terapijski proces nastavlja dokle god u potpunosti ne uklonimo kalcifikat ili dobijemo potpunu funkcionalnost ramena.

Infografika o Kalcifikatu

 

Izvori:

Bosworth BM. Clacium deposits in the shoulder and subacromial bursitis: a survey of 12,122 cases. J Am Med Assoc 1941; 116:2477-82

Hurth, G.,& Baker, C.L. (2003). Calcific tendinitis of the shoulder. Orthopedic Clinics of North America, 34(4), 567-575

Unthoff HK. Anatomopathology of calcifying tendinitis of the cuff. In: Gazielly DF, Gleyze PTT, editors. The cuff. Paris: Elsevier; 1997. P. 144-6

Unthoff HK, Loehr JW. Calcific tendinopathy of the rotator cuff: pathogenesis, diagnosis, and management.J Am Acad Orthop Surg 1997;5(4):183-91

https://www.physio-pedia.com/Calcific_Tendinopathy_of_the_Shoulder

https://www.researchgate.net/publication/280006661_Calcific_tendinitis_of_the_rotator_cuff_state_of_the_art_in_diagnosis_and_treatment

https://www.researchgate.net/publication/328047392_Calcific_tendinopathy_of_the_shoulder_Clinical_perspectives_into_the_mechanisms_pathogenesis_and_treatment

https://www.shoulderdoctor.co.uk/pdfs/6_calcific_tendinitis.pdf

https://core.ac.uk/download/pdf/46974922.pdf7

 

Radno vrijeme
  • Ponedjeljak - Petak: 8:00 - 21:00
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj